Gde se PCB jedinjenja mogu pronaći?


PCB jedinjenja prvi put su identifikovania u 19. veku i počela su da se proizvode u industrijskim razmerama od 1929. godine. Intezivno su se koristili u periodu od 1920. i 1980. godine. Upotreba PCB jedinjenja se može podeliti na:

Uporeba u otvornim aplikacija. Od 1975. godine, PCB jedinjenja su ulayila u sastav mnogih proizvoda. Među njima su plastifikatori u lakovima, bojama, mastilama, lepkovima, papirima za štampu, itd .Takođe su pronađenoiu raznim drugim proizvodima, kao što su insekticidi, raznim pakovanjima i ambalažama, u uljima i ulja za sečenje i obradu metala i PCB upotrebu u zatvorenim aplikacija. Korišćeni su u dilelektričnim fluidima: fluidima u transformatorima koji su nezapaljivi (i pomešani sa hlorobenzenima), u kondenzatorima, prekidačima, itd .; U sistemima za hlađenje, na mestima gde se rizik od požara ne može tolerisati (kao pri transportu brodom zapaljivih proizvoda); Hidraulične tečnosti: iz bezbednosnih razloga gde postoje izvori toplote i zapaljivosti kao u instalacijama npr. rudarskih postrojenja.

Detaljnije upotreba PCB i kao i tok formiranja otpada je opisan na sledećoj slici:


    EPA je analizirala ukupnu potrošnju PCB jedinjenja u Svetu i zaključila da 60% od svih PCB jedinjenja se nalazi u elektro-industriji u obliku dielektričnih fluida u transformatorima i kondenzatorima kao što je prikazano na slici ispod.



    Bazelska konvencija je definisala PCBs kao bilo koje supstance ili materijala sa koncentracijom PCB jedinjenja od preko 50 ppm. Sva potencijalni neidentifikovani kontaminanti se moraju označiti i sačekati PCB identifikaciju, brzim screeningom i laboratorijskim analizama.



Regulative na snazi u industrijski razvijenim zemljama:


Amerika:

·  Proizvodnja i prodaja PCB jedinjenja je zabranjena od 1979. godine.

·  Sav otpad koji sadrži više od 50 ppm PCB jedinjenja (50 mg/kg) se smatra opasnim PCB otpadom.


Australija:

·  Definicija PCB otpada je sve štp sadrži više od 50 ppm.

·  Koncentrovanim PCB otpadom: > 10 % PCBs (100 000 ppm)

·  Ne-PCB: < 2 ppm

·  Uklanjanje i destrukcija opreme u upotebi koja je PCB kontaminirana.


Evropska Unija:

1996. godine je donesena Direktiva 96/59/EC o oklanjanju svih PCB do 2010. godine.

·  Sav otpad koji sadrži više od 50 ppm PCB jedinjenja (50 mg/kg) se smatra opasnim PCB otpadom.

·  Uređaji kontaminirani PCB jedinjenjima u koncentraciji od 50 do 500 ppm se mogu koristiti do kraja životnog veka ali uredno obeleženi i identifikovani. 


PCBs Srbija

Artikli

Cilj ove stranice je da da osnovne i tehničke informacije o polihlorovanim bifenilima poznatim kao PCB jedinjenjao kao i o njihovom uticaju na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Osnovni cilj je da se javnost u Srbiji upozna sa Nacionalnim implementacionim planom za zbrinjavanje PCB kontaminacija, zakonskim propisima i regulativama kako u Republici Srbiji tako i u Svetu. Ova stranicam ima za cilj da pomogne svim vlasnicima PCB kontaminiranih uređaja i otpada i da ih usmeri na zakonske propise i procedure, tehničke i sigurnosne procedure za pravilno rukovanje i zbrinjavanje PCB kontaminiranih ulja, opreme, zemljišta i da ih uputi na relevantne institucije i provajdere.

Stokholmska konvencija

Stokholmska konvencija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama (POPs) je usvojen na Konferenciji održanoj 22. maja 2001. u Stokholmu, u Švedskoj. Konvencija je stupila na snagu 17. maja 2004. godine.

PROČITAJ VIŠE

PCB jedinjenja

Polihlorovani bifenili (PCB) su aromatska, sintetička, hemijska jedinjenja koja se ne pojavljuju prirodno u okruženju. Oni se sastoje od bifenil strukture sa dva povezana benzenova prstena u kojima neki ili svi atomi vodonika su zamenjeni atomima hlora. 

PROČITAJ VIŠE

Gde se PCB jedinjenja mogu pronaći?

PCB jedinjenja prvi put su identifikovania u 19. veku i počela su da se proizvode u industrijskim razmerama od 1929. godine. Intezivno su se koristili u periodu od 1920. i 1980. godine. 

PROČITAJ VIŠE

Uticaj PCB jedinjenja na zdravlje ljudi i životnu okolinu

PCB jedinjenja imaju sve karakteristike opasnog otpada u koji se ubrajaju ne samo zbog svoje toksičnosti, već i kancerogenosti, teratogenosti i mutagenosti, odnosno biohazardnih karakteristika i kao takav negativno utiče na zdravlje ljudi i biosistema. 

PROČITAJ VIŠE